1965-66-67: Pismo ćali

1965.
Gospodin Neven Bučan iz Turističke zajednice Kaštel Lukšića zamolio me da na njegove tekstove napišem nekoliko pjesama koje bi pomogle turističkoj promidžbi grada i tako su nastale "Legenda o Miljenku i Dobrili", izvedena na "Melodijama '64" i "Kaštelanske balature" sa "Melodija '65" koje su neočekivano uspjele i osvojile drugu nagradu publike i žirija. Napisane su u tamoure tempu, jednom u nizu novih, pomodnih plesnih ritmova sa suštinski dalmatinskom melodikom i pjesma se dosta dugo slušala. Iste godine imao sam i "San u kamenu" na stihove Jure Kaštelana, pjesmu koja nije zabilježena, čak mislim da nije ni snimljena, iako sam vrlo ponosan na glazbu koju sam za nju napisao.

1966.
Jedna od rijetkih posnih godina, što se nagrada tiče. Na "Melodije" sam poslao "Miris mora", jedinu pjesmu za koju mi je Arsen napravio tekst, ali nije ostavila trag. Bila je preteška... previše glazbe u njoj. Kao i prethodne godine sudjelovao sam i na Zagrebačkom festivalu "Valcerom za Barbaru".

1967.
Na jesen sam otišao u vojsku, a na "Splitu" - koji seli na Prokurative i postaje međunarodni - od 20 pjesama u konkurenciji pet je bilo mojih, što je možda podatak za povijest. Tri skladbe poslao sam pod šifrom; da sam ih sve potpisao svojim imenom i prezimenom vjerojatno ne bi prošle. Od tih pet najdublji trag ostavile su "Pismo ćali" u izvedbi Vice Vukova i njemačkog pjevača Heinea i "Picaferaj" u kojemu sam Oliveru Dragojeviću dao prvu priliku za festivalski nastup. Dobro je poznato da "Picaferaj" nije ušao u finale, ali je poslije - zahvaljujući Oliverovoj afirmaciji - ušao u legendu.
"Pismo ćali" je moja prva velika dalmatinska šansona i početak suradnje s Tomislavom Zuppom. Pisana je s namjerom da je izvede Vice, iako sam tada mogao samo sugerirati izvođača. Kao mlad skladatelj nisam bio u mogućnosti išta uvjetovati.
Dakle, iako je "Picaferaj" tijekom godina stekao svoj status, kad danas procjenjujem "Pismo ćali", mnogo je bolja pjesma, jedna od pet najboljih koje sam napisao. A koliko se samo ljudi koji su se razvodili vraćalo kući, svojim obiteljima, zbog Zuppinog teksta!