1986-87: Adio bella

1986.
Po čemu je bitna? Dijelom zbog odluke da više ne sudjelujem s najboljim pjesmama, nego sam ih slao na druge festivale ili čuvao za ploče, Splitski festival počeo je vrtoglavo padati. Da bi malo izgladio stvar i motivirao me, Festivalski odbor ponudio mi je 1986. cijelu autorsku večer. U natjecateljskoj sam imao "Mižeriju", s kojom je Oliver osvojio treću nagradu i "Golubicu bijelu" s Milom Hrnićem, koja je postala veliki hit. Na autorskoj večeri bilo je mnogo krasnih skladbi, počevši od "Dišperaduna" i "Rojene vale" do "Dalmatinke", "Dva zrna grožđa" - superhita "Magazina" i "Švore" s Terezom. Što se tiče odjeka kod slušatelja, pokazalo se da je autorska večer doživjela veću nakladu od festivalskog izdanja. Miljenko Smoje napisao je za autorsku večer onu glasovitu napitnicu koju je izgovorio Boris Dvornik.
Sudjelovao sam i na "Makfestu" sa "Bisero, mome, bisero" koju je izveo Ivo Pattiera i koja je postala - javljaju mi - svojevrsna makedonska narodna pjesma. A makedonska glazba mi je bliska jer, zanemarimo li ritam, u melosu ima nekih sličnosti s dalmatinskom... više su durski usmjerene.

1987.
Definitivan rastanak sa "Splitom" pjesmama "Stine" i "Adio bella". S obzirom da su na Splitskom festivalu mnogi bili protiv mene i zavidjeli mi - mogao sam otići u New York, ali ako se pjevač X.Y. u Splitu poskliznuo na kori od banane za to sam ja bio kriv - pokojni Tomislav Ivčić interpretirao je jedan tekst u "Nedjeljnoj Dalmaciji", u kojemu se autor Tonči Bonači prije festivala "očešao" o njegovu pjesmu, kao moju intrigu.
Zašto? Jer je Bonači radio na Radio Splitu kao i ja. A pojma nisam imao da je Tonči taj tekst uopće pisao. Ivčić se obrušio na mene tvrdeći da me treba diskvalificirati.
Posljedice?
"Stine" su već imale izglasanu prvu nagradu stručnog žirija, pobijedile su i u sveukupnom glasovanju, "Addio bella" bila je druga. Sve su mi to poništili... maknuli su me na četvrto i peto mjesto. "Mižeriji" nisu priznali status najizvođenije pjesme lanjskog festivala iako je prema podacima SOKOJ-a to bila. Ukratko, u odnosu na mene nakupila se velika negativna energija. Umjesto da me podrže jer sam de facto stvorio festival, krenuli su protiv. Zato sam im 1987. rekao: do-vi-đe-nja! Kad je to vidio, Josip Mirošević dao je otkaz na mjesto umjetničkog direktora. I onda mene dođu moliti da preuzmem to mjesto. Odbio sam, ali nakon velikih pritisaka pristao sam preuzeti ga do 1990., tj. do 30. obljetnice.
Dakle, oprostio sam se od "Splita" kao autor i obnašam samo funkciju umjetničkog direktora, ali počeo sam češće slati na druge festivale.