Peta, jubilarna godina Runjićevih večeri, a treći put na Peristilu, održala se u subotu na prekrcanom, već spomenutom, carskom trgu. Atmosfera kakvu je na tom prostoru moguće vidjeti samo tada, daje na znanje koliko je značajnoga i ničim izbrisivoga Zdenko Runjić ostavio iza sebe.

Ove godine petnaest izvođača, među kojima neki i prvi put (Vanna, Gibonni, Kaliopi, Natali Dizdar), odali su počast caru našeg vremena i njegovim skladbama, izdvajajući iz opusa od oko šest stotina skladbi, petnaest bisera koje su optočili novim sjajem. Svoj doprinos tako su dali i mlađi izvođači, koji nikad nisu ni imali priliku surađivati sa Zdenkom Runjićem, a koji je svejedno značajno utjecao na njihov rad – Saša Lozar s emotivnom interpretacijom skladbe Ostavljam te samu, Ivana Starčević i inovativna Zimmer Frei, Marko Tolja s prekrasnom Budi tu, Detour s pomalo ambijentalno obrađenom Ljubav što se gasi. Potpomognuti su oni i starijim snagama u izvrsnim duetima. Ipak se s najvećim nestrpljenjem čekalo Gibonnija koji je svojim štihom obojio pomalo i simbolično odabranu Evo mene među moje. Oliver je kao i uvijek bio maestralan s Nocturnom, a velika Zorica Kondža s Ništa nova. Izvedbe sigurno ne bi bile tako upečatljive bez maestra Alana Bjelinskog, ravnatelja orkestara koji je odradio izvrstan posao.

Ipak je najsjajnija bila smjela obrada Tamare Obrovac i Matije Dedića, koji su u svom ujedinjenom i prepoznatljivom stilu izveli prekrasnu A vitar puše i za nju dobili galeba od bijelog zlata s briljantima, rad draguljara Josipa Gojuna, a kojeg im je uručio Ivo Josipović, kao član Hrvatskog društva skladatelja.


Večer okupana predivnim zvucima vrhunskih interpretatora koji svojim izvedbama prizivaju neka stara vremena, još upotpunjena izborom mjesta kao što je Peristil, prošla je u trenu. Uštimanoj organizaciji treba uputiti sve pohvale uz sitnu zamjerku koja istovremeno veseli i rastužuje – Peristil još od prve godine, unatoč nezamjenjivom ambijentu, svojim prostorom jednostavno onemogućava prisustvo svima koji bi u ovakvoj večeri htjeli uživati. Novu lokaciju za ovakav događaj teško je uopće zamisliti, ali s obzirom na to koliko je Splićanima stalo do Runjićevih versa i nota, možda je došlo vrijeme da Runjić preseli s Peristila. Bez sumnje, svaki prostor upotpunjen njegovom glazbom barem tu jednu večer, postao bi srce Splita.